“Ožiljak” je drama o gubitku.
O praznini koja ostane kad nekoga više nema.
O uspomenama.
O prihvaćanju onoga na što ne možemo utjecati.
O ožiljcima koji blijede, ali nikad skroz ne nestanu.
LIKOVI: Mia (33), Lara (27), Valentina (62), Luka (33), Tihana (33)
“Probudila sam se u zoru. Otvorila sam oči i dočekalo me sunčano jutro, zrake sunca su se probijale kroz zavjese… Na nebu su bili oblaci, oni koji izgledaju kao šećerna vata… Sjela sam na balkon i gledala u vrt. Vrata na ogradi dvorišta su bila otvorena. Kao da me čekaju. Kao da čekaju da prođem kroz njih… Savršen dan za odlazak… U glavi čujem odbrojavanje… Želim da sve završi prije nego postanem prozirna. Prije nego mi nestanu crte lica. Prije nego izgubim sva svoja obilježja i prestanem ličiti na sebe. Prije nego postanem nesvjesna okoline. Prije nego više ne budem u stanju sročiti suvislu rečenicu ili razumjeti riječi koje su mi upućene. Prije nego što se više nisam sposobna živcirati zato što je država u kurcu, a svijet se raspada. Želim završiti dok još uvijek vidim oblake. Dok hrana još uvijek ima miris, a cigareta okus. Dok još uvijek čujem glazbu i prepoznajem stihove. Dok još uvijek mogu ustati iz kreveta i sama obuti papuče. Dok još uvijek mogu gledati kroz prozor i raspoznavati oblike. Dok još uvijek prepoznajem ljude oko sebe i vlastiti odraz u ogledalu… Užasan je osjećaj kad te vlastito tijelo proždire iznutra, kad se osjećaš kao da ćeš se urušiti u samoga sebe, kao da si tempirana bomba i da je samo pitanje vremena kad ćeš implodirati… Ne želim se više tako osjećati… Razmišljam je li mi ovo bilo dovoljno vremena. Voljela bih da ga imam još. Razmišljam jesam li ga mogla bolje koristiti. Isprobavati nove stvari, biti neustrašiva. Uživati u svakom danu. Veseliti se malim stvarima cijelo vrijeme, ne samo sad kad mi je vremena ostalo sasvim malo… Ali sad je kasno. Umorna sam. Vrijeme je.”